MEDITACIJA FOR DUMMIES

MEDITACIJA for Dummies

MEDITACIJA for Dummies

Blog Article

mente koje je Brej 35 tako brižljivo opisao. Moguće je da su neke pojedinosti bile oštećene nakon otkrića reljefa (na primer, druga krošnja rogovlja), ali nije isključeno ni da je opat Brej loše izradio skicu. Onakav kakvog ga vidimo na novijim fotografijama, »Veliki vrač« ne deluje bogzna kako. Ipak, on se može protumačiti kao »Gospodar životinja« ili kao neki vrač koji ga oličava. Uostalom, na jednoj izrezbarenoj ploči od glinenog škriljca iz Lurda vidimo čoveka obavijenog jelenjom kožom, koji ima konjski rep i na glavi nosi jelenje rogove. Podjednako je slavna i isto toliko kontroverzna čuvena kompozicija koja je nedavno otkrivena u Laskou, u jednoj od donjih galerija pećine, do koje je pristup izuzetno težaik. Tu se može videti ranjeni bizon, koji svoje rogove okreće prema na izgled mrtvom čoveku što leži na tlu; njegovo oružje, neka vrsta koplja sa kukom, prislonjeno je uz stomak životinje; pored čoveka (na čijoj se glavi nalazi kljun) stoji ptica na štapu. Ovaj se prizor uglavnom tumačio kao prikaz »nesreće u lovu«. Ali 1950. godine Horst Kirhner (Kirchner) je predložio da se taj prizor posmatra kao šamanska seansa: čovek nije mrtav nego je u zanosu ispred žrtvovanog bizona, dok njegova duša lebdi iznad svega.

Uzalud je Prometej poučio svoga brata da ne prima ništa od Zevsa. Neiskusni Epimetej prima Pandoru i ženi se njome. Malo zatim ona otvara tajanstveni vrč iz kog izleću sva zla i razilaze se širom sveta. Kada Pandora zatvori poklopac, jedino Nada ostaje na dnu vrča. Kao što to primaryćuiu Sešan (Séchan) i Levek (Lévèque), »uvređeni« Zevs je upravo to i hteo, da večno prisili čoveka na ,teški rad' (Tr.

This cessation of feelings is the results of a focused and reliable exercise of yoga. By calming our mental chatter, this contemplative exercise connects to the source of our currently being where we will expertise the unity of our have self, together with the unity of all the things else about us.

munje, kako vidljiv tako i nevidljiv — na koncu odražava modalitet duha: ne samo inteligenciju i lukavstvo, nego i gnosu i magiju. Pošto je sjajno analizirao Hermesove odlike, V. Oto priznaje »da njegov svet nije herojski« i zaključuje da je »njegov svet, iako nije otmen (...), daleko od toga da bude vulgaran ili odbojan. 23 Što je tačno, ali nedovoljno. Jer Hermesov lik već u klasično doba karakterišu njegove veze sa svetom ljudi, po definiciji »otvorenim« svetom, koji se neprekidno stvara, odnosno postaje sve bolji i prevaziđen. Hermesova prva svojstva, lukavost i domišljatost, snalaženje u tami, zanimanje za ljudsku delatnost, psihopompija — biće neprekidno reinterpretirani, da bi Hermes na kraju postao još složeniji lik, istovremeno i heroj civilizator, pokrovitelj nauke, i egzemplarna slika okultnih znanja. Hermes je jedan od retkih bogova sa Olimpa koji neće izgubiti svoje religiozne odlike posle krize »klasične« religije i koji neće iščeznuti u vreme trijumfa hrišćanstva.

Home observe is taught and inspired so you have essentially the most take advantage of the practice, and find out how to assistance on your own amongst courses.

Kao što smo mogli da pretpostavimo, najveća morfološka promena potvrđena je na nivou treće funkcije, jer su religiozni izrazi koji su povezani s obiljem, mirom, plodnošću, nužno zavisni od geografije, ekonomije i istorijske situacije svake grupe. Što se tiče druge funkcije, fizičke snage, pogotovu korišćenja snage u borbama, žorž Dimezil je osvetlio izvestan broj podudarnosti između Indije (već kod Indoevropljana), Rima i germanskog sveta. Tako se inicijacijsko iskušavanje po svoj prilici sastojalo iz borbe mladog ratnika protiv tri protivnika, ili protiv nekog troglavog čudovišta (koje je predstavljala neka drvena spodoba). Sličan circumstance se može pronaći u istoriji slavnih borbi irskog junaka Kušulena protiv tri brata i u Horacijevoj borbi protiv tri Kuracija: isto je tako u mitu o Indri i o iranskom junaku Tretaonu, gde svaki ubija po jedno troglavo čudovište. U Kušulenu i Horaciju pobeda izaziva »bes« (furor, keltski ferg) opasan po društvo, koji se mora obredno očistiti. Osim toga, homologije mitske teme o Indrina »tri greha« mogu se naći u Skandinaviji, u podvizima junaka Starkaterusa, i u Grčkoj, u mitovima o Heraklu. 12 Vrlo je verovatno da se ove mitsko-obredne teme ne iscrpljuju u ratnoj mitologiji i tehnikama iz doba eleven

vorom, voda sa izvora Kasotis koju je pila, sve to nema nikakva opojna svojstva i ne objašnjava zanos. Po tradiciji, njen proročki tronožac je bio postavljen iznad jednog ponora (chasma) iz kojeg su se podizala isparenja koja su imala natprirodna svojstva. Iskopavanja, međutim, nisu otkrila ni napuklinu u tlu, ni pećinu u koju je silazila Pitija (ali se može pretpostaviti da su oni iščezli posle seizmičkih potresa). Na osnovu toga je malo preuranjeno zaključeno kako sve to zajedno — chasma sa isparenjima, silazak Pitije u hodnik (adyton) — predstavlja skoriju mitsku sliku.

religiozne ideje i verovanja, i kosmologije svuda u starom svetu predstavljaju nasleđe koje je prenošeno od preistorije. Ali za naše istraživanje su značajna upravo indijska tumačenja i revalorizacije nekih kosmogonijskih mitova. Podsetimo na to da starost neke kosmogonije ne treba prosuđivati prema prvim dokumentima koji je prikazuju. Jedan od najdrevnijih i najrasprostranjenijih mitova, »kosmogonijski gnjurac«, u Indiji postaje omiljen prilično kasno, posebno u Epopeji i u Puranama. Izgleda da su, u suštini, četiri tipa kosmogonija oduševljavala vedske pesnike i teologe. Možemo ih označiti na sledeći način: 1) stvaranje oplođenjem prvobitne Vode; two) stvaranje komadanjem Iskonskog džina, Puruše; three) stvaranje koje započinje od nekog jedinstva-totaliteta, istovremeno bića i nebića; 4) stvaranje razdvajanjem Neba i Zemlje. U slavnoj himni Rigveda X, 121, bog zamišljen kao Hiranjagarbha (Zlatni zametak) lebdi iznad Vode; prodirući u nju, on oplođuje Vodu koja rađa boga vatre Agnija (strofa seven). Atharvaveda (X, 7, 28) poistovećuje Zlatni zametak s Kosmičkim stubom, skambhom. Rigveda X, 82, 5, prvu klicu koju je Voda primila dovodi u vezu s »Univerzalnim majstorom« Višvakarmanom, ali se slika zametka ne slaže sa ovim božanstvom koje je politehničar bez premca.

This Hatha yoga apply encourages Bodily healing. The poses are structured to provide Risk-free and trustworthy core openings by releasing tensions in the deepest levels of Your system. We make the most of props to assistance your body in specific alignments to release stress alongside the spine.

eighty two, three); odnosno — u Središtu sveta, tamo gde je moguć prelazak sa Zemlje na Nebo.forty two Soma ima samo uobičajene atribute koji se i inače daju bogovima: on je pronicljiv, uman, mudar, pobednik, velikodušan, itd. Poznat je kao prijatelj i zaštitnik drugih bogova; on je na prvom mestu Indrin prijatelj. Nazivaju ga takođe i kraljem Somom, svakako zbog njegovog obrednog značaja. Njegovo poistovećivanje s mesecom, nepoznato u Avesti, jasno je potvrđeno tek u poslevedsko doba. Jedan broj pojedinosti u vezi s ceđenjem biljke opisan je istovremeno i kosmičkim i biološkim terminima: potmula buka koju stvara donji žrvanj izjednačena je s grmljavinom, vlakno cediljke predstavlja oblake, sok je kiša koja čini da nikne vegetacija, itd. Ceđenje je takođe poistovećeno sa seksualnim sjedinjavanjem. Ali svi ovi simboli bio-kosmičke plodnosti u krajnjoj liniji zavise od »mistične« vrednosti Some. Tekstovi posebno ukazuju na ceremonije koje prethode i prate kupovinu biljke a pogotovu pripremu pića. Već od Rigvede, žrtvovanje some bilo je najomiljenije, »duša i središte prinošenja žrtve« (Gonda). Koju god da su biljku Indoarijci koristili u prvim vekovima, ona je kasnije sigurno bila zamenjena drugim botaničkim vrstama. Soma/haoma je indoiranska method napitka »ne-smrti« (amrita); verovatno je zamenila indoevropski napitak madhu, »medovinu«. Sve dobre osobine some su vezane za ekstatičko iskustvo izazvano njenim ispijanjem.

ulogu kao izraz u prvom redu božanske vrhovne vlasti, kasnije je bilo korišćeno kao primerni obrazac za sve vrste antagonističkih parova i komplementarnih opozicija. Sa Mitrom su povezani i Arjaman i Bhaga. Prvi štiti društvo Arijaca; on pre svega upravlja obavezama koje proizlaze iz gostoprimstva i pokazuje interesovanje za brakove. Bhaga, website čije ime znači »deo«, obezbeđuje raspodelu bogatstva. Zajedno sa Mitrom i Varunom (a ponekad i sa drugim bogovima), Arjaman i Bhaga obrazuju par Aditja ili sinova boginje Aditi, »Nevezane«, odnosno, Slobodne. Još od Maksa Milera mnogo se raspravljalo o strukturi ove boginje. Tekstovi je izjednačavaju sa Zemljom, pa čak i sa Univerzumom; ona predstavlja prostranstvo, širinu, slobodu.31 Aditi je po svoj prilici bila Velika Boginja Majka koja nije bila sasvim zaboravljena, pa je svoje osobenosti i funkcije prenela na svoje sinove, Aditje. sixty eight. Indra, pobednik i demijurg Indra je najomiljeniji bog u Rigvedi. Njemu je upućeno nekih dvesta pedeset himni, u poređenju sa deset koje su upućene Varuni, trideset pet upućenih Mitri, Varuni i Aditjama zajedno. On je junak bez premca, primerni obrazac ratnika, opasni protivnik Dasjua ili Dasa.

86. Posledice prvobitnog žrtvovanja Ukratko, Prometej je, daleko od toga da bude dobročinitelj čovečanstva, odgovoran za njegov sadašnji pad. On je u Mekoni izazvao konačni raskol između bogova i ljudi. Potom je razbesneo Zevsa ukravši vatru i time izazvao dolazak Pandore, što znači pojavljivanje žena pa prema tome i širenje svih vrsta briga, muka i nevolja. Po Hesiodu, mit o Prometeju objašnjava provalu »zla« u svet; u krajnjoj liniji »zlo« predstavlja Zevsovu osvetu.19 Ali ova pesimistička vizija istorije čovečanstva, osuđenog zbog »lulcavštine« jednog titana, ne titleće se kao nešto konačno. Za Eshila, koji umesto mita o prvobitnom zlatnom dobu uvodi temu progresa, Prometej je najveći heroj koji donosi civilizaciju.

Ptica na štapu, motiv koji se posebno sreće u sibirskom šamanizmu, bila bi njegov duh zaštitnik. Prema Kirhneru, »seansa« se izvodila da bi šaman, u zanosu, dospeo do bogova i zamolio od njih blagoslov, odnosno, uspeh u lovu. Isti autor smatra da su zagonetne »vladarske palice« u stvari palice za bubanj. Ako bi se ovo tumačenje prihvatilo, to bi značilo da su paleološki vračevi koristili bubnjeve koji se mogu uporediti sa bubnjevima sibirskih šamana. 88 Kirhnerovo tumačenje je bilo osporavano, ali mi sebe ne smatramo nadležnima da o tome donosimo sud. Ipak, čini se da je postojanje neke vrste »šamanizma« u vreme paleolita sasvim izvesno. S jedne strane, šamanizam do naših dana gospodari religioznom ideologijom lovaca i pastira. S druge strane, ekstatično iskustvo kao takvo, kao izvorna pojava, sastavni je deo ljudskog ponašanja; ne možemo zamisliti vreme u kojem je čovek bio lišen snova i budnih sanja i kada nije padao u »zanos«, što je gubitak svesti koji se tumači kao putovanje duše u predele sa druge strane iskustvenog. S različitim oblicima kulture i religije, modifikovalo se i menjalo upravo tumačenje i valorizacija ekstatičnog iskustva. Pošto su duhovnim univerzumom paleolita vladali »mistični« odnosi između čoveka i životinje, nije teško pogoditi funkcije nekog stručnjaka za trans. fifteen

ninety. Proročanstva i očišćenja Tek što se rodio, Apolon je povikao: »Neka mi daju moju liru i moj savijeni luk; objaviću ljudima neumoljivu Zevsovu volju« (Homerska himna, 132). U Eshilovim Eumenidama on uverava turije da »nikada nije ništa prorekao nekom muškarcu, ženi ili gradu, što nije bilo po Zevsovoj naredbi« (stihovi 616—619). Ovo duboko poštovanje prema »ocu Olimpljana« objašnjava Apolonov odnos prema idejama poretka i zakona. U klasično doba, on u prvom redu predstavlja zakonski vid religije. Platon ga naziva »nacionalnim tumačem« (patrios exegetes; Rep.

Report this page